Hammam
Tursko kupatilo (turski: hammam, arapski: ḥammām) je vrsta javnog kupatila povezana sa kulturom Otomanskog carstva i sa širim islamskim svetom. Tursko kupatilo ili hammam je bliskoistočna varijanta parnog kupatila. Veruje se da su prve hamame izgradili Turci Seldžuci širom njihovog carstva u Anadoliji, gde su se susreli sa rimskom i vizantijskom tradicijom.
Osmanlije su veoma brzo nasledile tradiciju rimskog kupatila, prema tome i ne čudi što turska kupatila podsećaju na „thermae“ (rimska kupatila). Najlepše hammame, koji spadaju u arhitektonska remek dela, Osmanlije su gradili ne samo u Istanbulu, nego i širom Osmanlijskog carstva. Zato i ne čudi što se primeri hammam kupatila mogu naći u različitim zemljama Evrope, Bliskog Istoka i severne Afrike, dok je najzapadnije tursko kupatilo pronađeno u Pečuju (Mađarska).
Reč „hammam“, izvedena od arapske reči „hmm“ – „toplota, vrućina“, u mnogim dijalektima arapskog jezika odnosi se na kupatilo, dok u drugim dijalektima označava vruće izvore ili banju. U oblastima bogatim prirodnim termalnim vodama, Osmanlije su gradile posebnu vrstu turskih kupatila, tzv. „kaplıca“ hammame.
U klasičnim turskim kupatilima, kroz poseban sistem cevi, zagreva se hladna voda, dok su „kaplıca“ kupatila izgrađena direktno iznad ili u blizini vrućih, termomineralnih izvora vode. Za razliku od klasičnih hamama, ova kupatila imaju velike šestougaone ili osmougaone bazene sa vrućom termalnom vodom, umesto mermerne ploče istog oblika. „Kaplıca“ kupatila su takođe nasleđena od Rimljana, koji su podizali svoja termalna kupatila nad izvorištima prirodne termomineralne vode.
Postoji razlika između islamskog hammam-a i turskog kupatila. Suštinska razlika je u vazduhu, u viktorijanskim turskim kupatilima vazduh je suv, dok je u islamskim hammam kupatilima vlažan. Takođe, u turskom kupatilu kupači će se često potopiti u hladan bazen nakon vrućih soba, za razliku od islamskog hammama koji obično nema bazen. U islamskim hammam kupatilima, kupači polivaju sebe hladnom vodom.
Tursko termalno kupatilo
Hammam je vrsta javnog kupatila povezana sa kulturom otomanskog carstva i sa širim islamskim svetom.
Hammam kao i njegovi prethodnici nije rezervisan isključivo za muškarce. U hammam kupatilima prostorije za muškarce i za žene su u potpunosti odvojene. Tursko kupatilo se sastoji od suvih i parom punih komora, a osim toga poseduje i prostorije za relaksaciju i masažu. Prva soba u koju se ulazi je „Camekan“ – kvadratna prostorija sa pregradama i sobama za presvlačenje (najveća prostorija u samom kupatilu). „Sıcaklık“ je prostorija sa kupolom, toplim mermernim kamenom na sredini na kojoj korisnici leže, i sa lavaboima u uglovima (najtoplije i najvlažnije područje u celom kupatilu).
Zbog temperature od 50ºC i vlažnosti od 100% u odnosu na saunu koja ima 80ºC i vlagu od 2% do 30%, hammam je prijatniji za boravak.
Kako se koristi Hammam?
Pre ulaska u hammam, poželjno je popiti čašu vode kako bi se izbegla dehidratacija. Takođe, u hammam kupatilo se ne ulazi praznog, ali ni punog stomaka. Preporučuje se lagan obrok, kako bi telo imalo dovoljno snage da se izbori sa uslovima hamamma.
- Prvi korak (zagrevanje) – Početna faza zagrevanja obično traje 15 do 20 minuta. Prilikom korišćenja hammama, para izuzetno povoljno utiče na organizam i disajne organe. Takođe možete uživati u aroma terapiji koristeći esencijalna ulja.
- Drugi korak (rashlađivanje) – druga faza rashlađivanja se sastoji iz hladne kupke ili hladnog tuša.
- Treća faza – Ova faza uključuje još jednu posetu hladnom tušu, nakon koje je poželjno opuštanje od 15 do 20minuta uz masažu.
Nakon izlaska iz hammam kupatila, potrebno je da unesete što više tečnosti u organizam (voda, čaj i sl.)
Hammam kupatilo
Hammam kupatila se izrađuju od tradicionalnih materijala kao što su mermer, kamen ili unikatna keramika sa elementima staklenog mozaika.
